CAP PROGRAM
CAP PROGRAM – Prevencija zlostavljanja djece
CAP (Child Assault Prevention) je jedan od najkvalitetnijih i najobuhvatnijih programa primarne prevencije zlostavljanja djece u svijetu. U našem Vrtiću provodi se sa svom djecom školskim obveznicima.
Cilj je smanjiti ranjivost djece i njihovu izloženost različitim oblicima zlostavljanja kroz:
· pružanje kvalitetnih informacija;
· poučavanje učinkovitim prevencijskim strategijama;
· osnaživanje njima važnih odraslih, roditelja i zaposlenika vrtića, da im pruže kvalitetniju podršku.
Sve CAP radionice polaze od prava djece da budu sigurna, jaka i slobodna, predstavljajući zlostavljanje kao ugrožavanje tih osnovnih prava.
Svaku radionicu vode posebno educirane osobe – CAP pomagači. Koristeći igrokaze (djeca) i vođenu raspravu, ove radionice uče djecu i tinejdžere kako prepoznati potencijalno opasne situacije i učinkovito koristiti različite mogućnosti obrane.
Igrokazi prikazuju najčešće situacije napada koje djeca mogu doživjeti. CAP naglašava 3 osnažujuće vještine:
· kako se založiti za sebe;
· kako tražiti ali i pružiti podršku vršnjacima;
· kako reći odrasloj osobi od povjerenja.
Sva djeca imaju pravo na informacije, vještine i strategije kojima će steći veću sigurnost i kontrolu nad svojim životima. Svi važni odrasli u njihovom životu imaju pravo i dužnost na informacije, vještine I strategije koje će im pomoći da djecu na pravi način podržavaju i štite.
Slijedom toga iz publikacije “Kako poučavati djecu o prevenciji zlostavljanja? Vodič za roditelje?” Udruge roditelja “Korak po korak” izdvajamo
vještine prevencije.
1. Pobjegni od opasnosti! Trči u školu, k susjedu, u trgovinu ili kući. Trči na najbliže sigurno mjesto. (Roditelji mogu djeci pomoći da odrede sva sigurna mjesta duž uobičajenih putova kojima se kreću.)
2. Viči što glasnije i nemoj prestati dok se ne nađeš na sigurnom! Ova strategija zahtijeva vježbanje budući da djeca uče kako vikanje najčešće nije u redu. Kako bi mogli koristiti vikanje u opasnim situacijama, odrasli I djeca moraju vježbati. Vrijeme za vježbanje vikanja trebalo bi se dogovoriti i provesti u podrumu ili kod zatvorenih vrata kako se nikoga ne bi prestrašilo. Kad se vježba s malom djecom, treba započeti lagano i postupno pojačavati. Mlađa se djeca mnogo lakše mogu iznenaditi i prestrašiti.
3. Jasno razlikujte prihvatljivu, sigurnu tajnu, koju zovemo još i iznenađenjem, i neprihvatljivu tajnu. Rođendanski poklon za nekoga je prihvatljiva, sigurna tajna, ona djecu ne plaši. Nju se eventualno može nekome reći. Neprihvatljive tajne najčešće čine da se djeca osjećaju uplašeno I neugodno. Djecu valja poučiti da takve tajne uvijek treba reći odrasloj osobi kojoj vjeruju i koja će pomoći.
4. Imenujte sa svojom djecom sve pouzdane odrasle osobe. Pouzdane odrasle osobe su oni odrasli koji će slušati, vjerovati i pomoći djetetu. Valja zapamtiti da djeca trebaju više od mame i tate. Učitelji i učiteljice, djedovi i bake, prijateljeva mama, susjed – svi ti ljudi mogu biti pouzdane odrasle osobe vašem djetetu.
5. Dajte svom djetetu dopuštenje da kaže NE. Mnoga djeca vjeruju da je reći NE odrasloj osobi pogrešno i da će biti kažnjena. Međutim, djeca trebaju razumjeti i imati dopuštenje da kažu NE odraslima koji ih plaše svojim zahtjevima ili molbama. Ohrabrujemo svoju djecu da kažu NE drogama pa ih isto tako trebamo ohrabriti da kažu NE odraslima koji ih žele iskoristiti.
6. Tvoje tijelo je samo tvoje; imaš moje dopuštenje i moju pomoć da se brineš o njemu!
7. Kad god imaš problem, bez obzira koliko je strašan ili neugodan, ja ću te slušati, vjerovati ti i pomoći! To je vjerojatno jedna od najvažnijih poruka jer djeca često misle da im nitko neće vjerovati. Ona također vjerujuda će zapasti u nevolju ili da će osobu koja im čini štetu dovesti u nevolju. Roditelji moraju jasno djeci poručiti da ih žele zaštititi od ozljeda i da su tu, uz njih i za njih.
Dio školskih obveznika prošao je kroz tri radionice predviđene predškolskim CAP programom. Nažalost, zbog novonastale situacije dio djece školskih obveznika nije obuhvaćen radionicama. U tekstu koji slijedi možete naći korisne informacije i prijedloge ativnosti koje možete raditi s djecom kod kuće.
Iz publikacije “Kako pomoći djeci da budu sigurna, jaka i slobodna – vodič za roditelje” Udruge roditelja “Korak po korak” izdvajamo dio aktivnosti koje možete provoditi s djecom.
1. Ponavljajte sa svojim djetetom ono što je naučilo na CAP radionici postavljajući mu sljedeća pitanja:
• Koja tri prava si naučio/la?
Prava da budemo sigurni, jaki i slobodni.
• Što bi se dogodilo kad bi ti netko želio oduzeti ta prava?
Imao/la bih problem.
• Kako se možeš zaštititi od nasilnih vršnjaka?
Mogu se zauzeti za sebe, reći „ne“, pobjeći, otići po prijatelja, reći odrasloj osobi od
povjerenja.
• Kako se možeš zaštititi od neznanaca?
Stati na udaljenost od dvije širine raširenih ruku, ne reći svoje ime, adresu ili druge osobne podatke, ne razgovarati s njima.
• Što možeš učiniti kad bi te netko dirao na način da se osjećaš neugodno?
Reći „ne“, otići, pronaći odrasle osobe od povjerenja i reći im.
• Kome se možeš povjeriti ako se pojavi problem? Tko su tvoje odrasle osobe od povjerenja?
Roditeljima, rođacima, susjedima, učiteljima...tražiti imenovanje tih osoba.
• Što možeš učiniti kad vidiš prijatelja/ prijateljicu u nevolji?
Mogu upotrijebiti CAP vrisak, pronaći pomoć, reći odrasloj osobi od povjerenja.
2. Razgovarajte otvoreno s djetetom o spolnosti
Iskreno i izravno razgovarajte s djetetom o pitanjima spolnosti. Koristite korektne nazive za genitalije kad govorite o „privatnim“ dijelovima tijela. Neimenovanje tih organa, i stvaranje tajnovitosti oko njih, budi u djeci uvjerenje da su ti organi loši i da ih se ne smije spominjati, što im onda otežava prijavljivanje eventualnog seksualnog napada. I maleno dijete mora znati za grudi, penis, vaginu i stražnjicu kao svoje privatne, intimne dijelove tijela. Jasno im treba dati do znanja što je odraslima u kontaktu s njima dozvoljeno a što ne. To će im olakšati otkrivanje neugodnih ili zlostavljajućih situacija ako im budu izloženi.
3. Učite ih o granicama osobnog prostora
Pomozite djetetu da razumije da njegovo tijelo pripada njemu. Učite ga kako se oprati, obući i brinuti se za sebe. Poštujte njegovo pravo na privatnost. Dajte mu privatnost kad se odijeva, pere ili koristi toalet. Pokucajte na vrata prije nego uđete u njegovu sobu. Poštujte njegove stvari. Kako djeci objasnite primjer poštovanja drugih, tako će i ona shvatiti da drugi trebaju poštovati njih, te će naučiti kako da oni sami poštuju druge.
Postavljanje granica osobnog prostora
Pomozite svom djetetu da uspostavi granice vezane uz dodir, tjelesnu bliskost, privatnost i golotinju. Kad govorite o svom tijelu, govorite o dobrom, lošem i zbunjujućem dodiru. Mogu se koristiti izrazi kao što su ispod tvoje haljine ili u hlače. Ako vam nije nelagodno, možete koristiti precizne nazive. Naučite dijete da samo pere svoje genitalije, i recite mu da to treba biti njegova briga. Možete reći i: Ako te netko drugi tu želi dirati, ja želim znati za to. U dobi od 6 do 7 godina djeca počinju zahtijevati privatnost kad odlaze na toalet ili u kupaonicu, pri odijevanju, itd. POŠTUJTE NJIHOVE ŽELJE!
Prostorna privatnost
Djeca počinju tražiti vlastitu sobu, zatvorena vrata i privatno vrijeme za sebe. Važno je poticati ih da shvate kako imaju pravo kontrole nad svojim tijelom i osobnim prostorom. Može se povući analogija s vratima spavaće sobe -zatvorena i seksualnog napada. Ako su vrata zatvorena, poput vrata spavaće sobe, tada druga osoba ne smije ulaziti bez dopuštenja. Kasnije će to dijete generalizirati na: Nitko mi ne smije činiti ništa bez mog dopuštenja.
4. Igrajte s njima igru „Što ako…“
Ovo je igra koju možete igrati s djecom da biste im pomogli da se sjete što bi sve mogli učiniti u opasnoj situaciji. Planiranje unaprijed važno je za smanjenje ranjivosti djeteta. Ovu igru možete igrati za vrijeme večere, uoči spavanja ili u autu, ali i u razredu. Vodite računa o spontanim trenucima kad možete igrati ovu igru, npr. da se nadoveže na neko pitanje koje vam dijete postavi ili ispriča priču o prijatelju.
Kako započeti igru?
Igru ćete igrati tako što ćete upitati dijete, npr: Što bi učinio/la kad bi... i zatim dopustite da odgovori. Ključno je da dijete samo dođe do ideja, zatim potvrdite dobre ideje pohvalom. To će osnažiti vaše dijete i izgraditi mu samopouzdanje u rješavanju opasnih situacija. Primjeri pitanja za igru „Što ako...“:
Što bi učinio/la kad bi ti se pokvario bicikl i kad bi došla nepoznata osoba i ponudila ti vožnju do kuće?
Što bi učinio/la kad mene ne bi bilo kod kuće i kad bi ti pozvonio majstor za telefone i rekao da želi popraviti telefon?
Što bi učinio/la kad bi ti teta koja te čuva učinila nešto i zatim od tebe tražila da to nikome ne kažeš?
Što bi učinio/la kad bi te neko dirao na način koji ne voliš ili te zbunjuje?
Što bi učini/la da netko zatraži da ga diraš ispod hlača? (ili recite točno na što mislite)
Ohrabrujte dijete da dolazi do realističnih odgovora. Odgovori bi trebali uključivati pomoć prijatelja, razgovor s odraslom osobom od povjerenja, reći „ne“, zauzimanje za svoja prava.
Pričanje priča
Možete ispričati bilo koju priču o tome kako je dijete ostalo sigurno. Priču o tome kako se izgubilo, bilo napušteno, imalo problema s neznancem, itd. Budite maštoviti.
UVIJEK završite s uspješnim načinom rješenja problema. Na primjer:
Bio jednom jedan dječak koji je imao dragog ujaka koji mu je uvijek kupovao sve što je želio. Međutim, ujak ga je plašio skrivanjem iza namještaja i iskakivanjem kad bi on naišao. Dječaku se to nije sviđalo, nije se volio bojati, ali nije znao što da učini. Jednog dana upitao je tatu je li se on ikada bojao. Tata mu je rekao da se ponekad bojao. Dječak ga je upitao kako se prestao bojati. Tata ga je upitao boji li se on nečega. Dječak je tati ispričao kako ga ujak plaši. Tata mu je pomogao da shvati kako bi mogao zamoliti ujaka da to više ne čini. Kad ga je tata pitao treba li mu pomoć oko još nečega, dječak je rekao da će prvo pokušati sam, a zatim reći tati kako je bilo.
5. Naučite ih reći NE! – sigurnu, snažnu i slobodnu riječ
Jedan od razloga zbog kojih djeca češće ne izgovaraju riječ „ne“jest taj što ih uče da ne smiju odgovarati odraslima ili odbiti učiniti ono što se od njih traži. Na primjer:
- Ne odgovaraj, samo učini ono što sam rekao!
- Budi pristojna i dobra. Nije lijepo povrijediti tuđe osjećaje.
- Ne budi nepristojan. Ako ti se netko obrati, odgovori mu.
- Ljudi vole djecu koja su dobra, a ne onu koja nisu.
Pravila poput ovih stavljaju djecu u ranjiv položaj jer ih mogu generalizirati na sve situacije u kojima ulogu igraju autoriteti. Puno je bolja uputa:
- U situaciji koja ti je čudna ili opasna, nemoj brinuti o tome jesi li pristojan/pristojna ili ne. Pobjegni što dalje od te situacije.
6. NE! – igra
Ova igra djeci omogućuje vježbanje govorenja riječi NE!
Jedno dijete postavlja zahtjev. Drugo jednostavno kaže Ne!, bez objašnjenja. Neka se naviknu koristiti NE! Kasnije neka pitaju jedni druge zašto su govorila NE!
Roditelji često pitaju: Što ako moje dijete počne govoriti Ne! kad ja to ne želim? To ne znači da djetetu, svaki put kad kaže NE! prije odlaska na spavanje, za jelo od povrća ili kupanje, treba omogućiti ono što želi. To znači da, kad to nije važno, možete uvažiti to NE! Kad ne možete, objasnite djetetu zašto ne možete. Razumijem da danas radije ne bi ostao s tetom. Ovaj tjedan me često nije bilo, ali moram raditi. Jesi li usamljen i želiš da ostanem? Događa li se nešto ružno kod tete?
Pazite da djecu ne učite nemoći pri igrama koje se nastavljaju i kad im to prestane biti zabavno, kao što je npr. škakljanje. Poštujte kad dijete kaže NE! i prekinite igru. Intervenirajte kad to čini netko drugi.
7. Tjelesne aktivnosti
Ohrabrujte igre i organizirane sportove ne samo za dječake, nego i za djevojčice. To će im pomoći steći osjećaj tjelesnog samopouzdanja u slučaju da se trebaju obraniti. Ne podržavajte igre u kojima odrasla osoba ili starije dijete govori: Udari me najjače što možeš, ne možeš mi ništa! To djecu uči da su bespomoćna protiv nekog većeg, što nije nužno istina.
Preporuka za edukativnu slikovnicu
Mišica Milica Mišje (ne)zgode u parku je edukativna slikovnica u izdanju Hrvatskog crvenog križa, kojom se djecu već od najranije dobi želi upozoriti na opasnost trgovine ljudima.
Mišica Milica - edukativna slikovnica
Preporuke Mišice Milice
Preporuke Mišice Milice:
-
Trebaš znati svoju adresu i brojeve telefona roditelja.
-
Važno je znati broj policije 192, vatrogasaca 193 i hitne pomoći 194.
-
Prije nego otvoriš vrata, provjeri tko je ispred njih. Pitaj „Tko je?“.
-
Ako si doma sam/sama nikada ne otvaraj vrata nepoznatim osobama!
-
Ako si sam/sama doma, a prijatelji te zovu van, uvijek prije nego izađeš moraš pitati roditelje – nazovi ih i pitaj je li u redu da ideš van s prijateljima.
-
Prije nego što ideš van reci roditeljima kamo ideš, s kim ideš i kada ćeš se vratiti.
-
Ako ti se nepoznata osoba obrati za pomoć, budi pristojan/pristojna, ali ne zaboravi biti na dovoljnoj udaljenosti da te ne može dodirnuti. Djeca nisu dužna odgovarati na pitanja nepoznatih osoba.
-
Nemoj uzimati slatkiše ili poklone nepoznatih osoba, bez obzira koliko one ljubazne bile!
-
Nemoj nepoznatim osobama reći svoje ime i prezime, adresu na kojoj živiš ili u koju školu ideš.
-
Ako te netko pokuša na silu odvesti ili na nešto prisiliti, možeš glasno vikati, udariti ga ili učiniti nešto drugo samo da pobjegneš.
-
Nigdje ne idi s nekim koga ne poznaju tvoji roditelji.
-
Kada si vani uvijek budi blizu svojih prijatelja ili osobe koja te čuva.
-
Ukoliko se izgubiš potraži pomoć u najbližoj policijskoj postaji, trgovini, pošti ili banci.
-
Ispiši stranicu